I ovo će proći, a neki će opet nastaviti živeti u svoja 4 zida, nadam se manje usamljeni i sa više razumevanja okoline.
“U svjetlu aktualnih događaja, primijetili smo da ljudima (samo)izolacija i ostanak doma jako teško padaju, pa bih Vas zamolila za uslugu kako bismo zajedno osvijestili širu javnost.
Ljudi često nemaju razumijevanja ni suosjećanja za kronične bolesnike, posebno one oboljele od “nevidljivih bolesti” jer si ne mogu zamisliti kako oni žive i s čim se suočavaju. Sada imaju priliku barem djelomično živjeti takvim životima. Teško je biti u izolaciji, ne izlaziti iz kuće, otkazani su koncerti, sportski događaji, putovanja, zatvoreno je više manje sve, ništa se ne događa i stvarno se nema kamo ići, a opet je tako teško ostati doma. Ljudi trenutno žive u neizvjesnosti i strahu, upitna im je egzistencija.
Sve to ti se dogodi i kad kronično oboliš, no tada nije privremeno. Izuzetno je teško živjeti pod uvjetima koji nisu tvoji, izuzetno je teško propuštati život. Nitko to nije htio niti odabrao, a svejedno se dogodilo. Potrebno je naglasiti da ljudi sada mogu čitati i gledati što god žele, vježbati, napraviti si po kući stvari za koje nikada nisu imali vremena, a kronično oboljeli često ne mogu ništa od navedenog, nego samo ležati i čekati da ta loša faza prođe, danima, tjednima, mjesecima… Neki su u izolaciji desetljećima, a nerijetko obole mladi.
Nije samo nama tako (mijalgički encefalomijelitis, disautonomija, fibromialgija), svi kronični bolesnici prolaze isto. U ova teška vremena imamo priliku povećati razinu suosjećanja i razumijevanja prema jednoj cijeloj marginaliziranoj skupini, a vjerujem da svi iz ovog kaosa pokušavamo izaći kao bolje osobe“.
Autor: Tea Pavković